Povijest husara
HUSAR (mađ. Huszárok, fr. Hussars, tal. Usser, njem. Husaren) danas poznati kao vojnici lakih konjaničkih pukovnija, javljaju se kao teška konjica u drugoj polovini XV stoljeća u Mađarskoj. Ime im je, najvjerojatnije, nastalo iz poziva kralja Matije Korvina po kojem se sa velikih imanja svaki dvadeseti čovjek (husz = 20) trebao poslati s konjem, kopljem i oklopom na tri mjeseca u vojsku za borbu protiv Turaka.
Kasnije Poljaci ustrojavaju Husare od najbogatijih feudalaca koji nose oklope, a naoružani su krivom sabljom, dugim mačem i bojnim čekićem.
U tridesetogodišnjem ratu, od 1618. do 1648. godine, ubrajaju se u neregularnu laku konjicu koja se osobito ističe u obliku borbenih djelovanja kao što su izviđanje, prepad i gonjenje. Posebno se ističu pukovnije iz Vojne krajine, koje se i pod imenom Hrvati zbog svoje efikasnosti i učinkovitosti pročuli u Europi i kao najamnici ulazili u vojnu službu drugih država.
Uvidjevši da su husari vrlo efikasni u ratovima protiv Turaka i za graničnu službu, Austrija ustrojava 1688. godine prvu regularnu pukovniju husara, a u 18. stoljeću u Hrvatskoj, Slavoniji i Banatu više graničarskih husarskih pukovnija.
Reformom Vojne krajine sredinom 18. stoljeća, uz pješačke postrojbe ustrojavaju se i konjaničke husarske pukovnije. U Varaždinskom generalatu 1745. godine ustrojene su dvije pješačke pukovnije i to pod nazivom WARASDINER GRENZ INFANTERIE REGIMENT NR. 64 CREUTZER poznatija kao Križevačka i Nr. 65 St. Georger, odnosno Đurđevačka. Kao i 4 satnije husara (2 eskadrona) 1746. godine te su oni jezgra za ustroj poznate varaždinske graničarske husarske pukovnije Nr. 2. Kasnije Uredbom iz 1747. godine pukovnije su regularne i prema rangu izjednačene s ostalim austrijskim pukovnijama, te nose službeni naziv Warasdiner-Grenz-Huszaren, kao i redni broj 41 sukladno popisu Konjaničkih pukovnija iz 1769. godine (isti sadrži popis svih regimenti u okviru carstva).
Broj eskadrona varirao je ovisno o veličini i bogatstvu područja na kojem je pukovnija novačena. U husarima su služili samo članovi imućnih i uglednih obitelji koje su mogle nabaviti i prehranjivati jahaće konje.
Već 1747. godine u Varaždinskom generalatu pod zapovijedanjem princa von Hildburghausena (slika prikazuje princa u hrvatskoj odori na vojnoj paradi u Beču 1747. godine) ustrojena je husarska pukovnija, prvobitno sa pet satnija, svaka po sto husara. Novačena je području Varaždinskog generalata, odnosno na području dviju novoustrojenih krajiških pješačkih pukovnija. 1763. godine po završenom sedmogodišnjem ratu, ustroj se mijenja, te varaždinski husari imaju ustroj od tri eskadrona, odnosno 6 satnija.
Po raspuštanju krajiških husarskih pukovnija, eskadroni su pripojeni pješačkim pukovnijama Varaždinskog generalata.